
13 jan Osećanja kao putokaz
Da li ste primetili da svaki put kada se osećate dobro, neki bi rekli kada smo u sadašnjem trenutku ( toje onaj trenutak kada osećamo da je sve dobro baš tako kako jeste i kada nas taj osećaj ispunjava, nadahnjuje…) to ste vi, to je vaša prava suština. Osećanja su nam upravo zbog toga i data, kao putokaz koji nas lako vodi i koji nam pokazuje da li smo na pravom putu. Svaki put kada se osećamo loše( koje god to osećanje bilo-tuga, ljutnja, bes, krivica…) naše telo nam daje znak da radimo nešto protiv sebe, tj protiv svoje suštine. A duša je ono što smo mi, što je naša suština. Dakle emocije su nam date kao divan putokaz koji nas usmerava. Kada to znamo, trebalo bi da možemo lakše i da se oslobađamo tog tereta koje one nose sa sobom. Upravo iz ovog razloga mnogi ljudi teže ka tome da se uvek osećaju dobro, jer naša duša nas zove ka tome, ali ono što je sigurno jeste da mi ne možemo znati šta je dobro, ako ne znamo šta je loše. Sve na ovom svetu je sačinjeno od suprotnosti, a mi smo vremenom naučili da stvari posmatramo kroz prizmu negativnog i pozitivnog i da na osnovu emocija koje u nama bude ti događjaji, ljudi, stvari…mi sudimo o njima kao dobrim ili lošim i samim tim zauzimamo odbrambeni stav ako je u pitanju nešto negativno ili odobravajući, ako je nešto pozitivno. A šta ako bismo i na negativne stvari gledali blagonaklono, kao poklon nama da brže uvidimo gde grešimo? Sa ovim saznanjem, nadam se, možete lakše prevazilaziti određene životne krize.
Dakle kada god se osećamo loše, to je zov naše duše koja nam govori da nešto ne radimo kako treba, a šta je to što ne radimo kako treba, svako je dužan za sebe da otkrije. Onog momenta kada to otkrijemo i kada odbacimo te negativne programe, počinjemo da se osećamo bolje i to je znak da smo na dobrom putu. Naša prava suština je da budemo u dobrom, da se osećamo dobro, odnosno da osećamo mir. Baš zbog toga budite zahvalni na svim negativnim emocijama koje vam se pojavljuju u nekom trenutku, jer one su tu da vam pomognu da uvidite da negde grešite i da se brže vratite sebi- onome ko vi uistinu jeste.
Ključ je u zahvalnosti prema svemu i ne opiranju, već u prihvatanju stvari takvim kakve jesu, jer nam je sve dato za neše najveće dobro. Kada na taj način budemo gledali na život i sve što on nosi sa sobom, mnogo ćemo vedrije ići kroz razne životne izazove. Do promene možda i neće doći brzo, ali ako budete u osećanju zahvalnosti za sve, uključujući i neke manje prijatne stvari, taj osećaj neprijatnosti se može transformisati u svoju suprotnost, a to je jasan znak da ste na pravom putu. To je put ljubavi, put duše, put srca, put prihvatanja….
Nema komentara